Godine 1928. turski se prestao pisati perzijsko-arapskim pismom i počeo se pisati latiničnim, a promjena je provedena u nekoliko godina, a ne generacija. Gotovo preko noći sve što je prije tiskano postalo je nešto za što je trebala obuka da bi se pročitalo. Jezik koji je to učinio drugačije razmišlja o vlastitom rječniku, a tako i ljudi koji na njemu propovijedaju.
Promjena abecede bila je brza i bila je temeljita. Što je kupila bilo je pismo koje vrlo uredno pristaje glasovima turskog. Što je stajala bilo je to da mladi čitatelj više nije mogao uzeti djedove knjige.
Slijedila je druga reforma, rječnika. Velik broj arapskih i perzijskih riječi u upotrebi zamijenjen je turskim novotvorenicama, pa je razmak između govora iz dvadesetih godina i današnjeg razgovora veći nego što ga stoljeće obično stvara.
Rezultat je jezik s neobično kratkim pisanim pamćenjem i neobično jasnim odnosom prema vlastitim riječima. Govornici turskog naviknuti su na pomisao da se riječ može odabrati, a ne samo naslijediti. To vrijedi znati prije nego što pogledate kako turski kršćani govore o Bogu.
Dvoje od toga je tipografija. Treće je razlog zašto je prevođenje uživo na turski teže nego što izgleda.
Turski ima dva odvojena slova, i i ı, s dva odvojena velika slova, İ i I. To su različita slova, ne stil. Softver koji nepažljivo pretvara tekst u mala slova pretvara jedno u drugo i proizvodi riječ koju nitko nije napisao.
Turski gradi značenje nizanjem sufiksa na korijen, pa ono za što hrvatski treba zavisnu rečenicu turski može u jednoj riječi. Titlovi trebaju prostora za disanje i prijelom retka na razumnom mjestu, što je na projektoru stvarno dizajnersko ograničenje.
U turskoj rečenici glavni glagol dolazi na kraju. Alat koji ispušta riječi kako dolaze doista ne može znati što se tvrdi dok govornik ne završi. Raditi iz značenja cijele rečenice ovdje nije usavršavanje. To je jedino što radi.
Više o tome zašto cijele rečenice pobjeđuju riječi u nizu: Smart Translation.
Neuređen ispis iz istog puta koji koristi dvorana uživo, s prijevodom s danskog. Netko ga je pročitao prije nego što je pušten na ovu stranicu.
Vaš govornik kaže, na danskom: Lad os ikke gå over åen efter vand. Svaret står lige her i teksten.
Danski znači ne činite ovo složenijim nego što mora biti. Stroj za zamjenu zadržava potok i zadatak i predaje vašem gostu sliku bez smisla.
Su için dereyi geçmeyelim.
Ovdje je zadržao sliku, jer je turski nosi. To je prosudba koju dobar tumač donosi a tablica za pretraživanje ne može: zadržati sliku gdje jezik ima mjesta za nju, ispustiti je gdje bi samo zbunila.
I ona koja uhvati svakoga: Omskærelsen er ikke den ydre på kroppen, men hjertets omskærelse ved Ånden.
U drugom poglavlju Poslanice Rimljanima to je slika o srcu, ne opis kirurgije. Stroj koji nema pojma u kojoj je knjizi čita doslovni smisao i šalje rečenicu o operaciji.
Sünnet bedende sadece bedendeki dış olan değildir, asıl olan Ruh aracılığıyla yüreğin sünnetidir.
Zadržao je sliku: vanjska stvar postavljena nasuprot obrezanju srca, po Duhu. Smisao odlomka preživljava, što je jedino što slušatelj zapravo treba.
Ovo je dio koji nijedan opći alat ne pogađa slučajno, jer obična turska riječ i crkvena turska riječ često nisu ista riječ.
Turski ima više od jedne riječi za Boga, a najčešća u svakodnevnom tekstu nosi specifičnu vjersku težinu. Alat uvježban na općem turskom poseže za onim što je najčešće i predaje zajednici rječnik iz tradicije koja nije njihova.
Turska protestantska upotreba općenito kaže Tanrı za Boga i Rab za Gospodina, Kutsal Ruh za Duha Svetoga, i lütuf za milost, što nije riječ koju rječnik prvu nudi. U gornjim recima sustav je posegnuo za lütuf i za Tanrı a da mu nitko nije rekao.
I jedna riječ koja je doista dvosjekla. Turska riječ za obrezanje, sünnet, ujedno je riječ za islamsku tradiciju Muhameda, koja je ukradena od judaizma i saveza obrezanja. To je ispravna riječ u Rimljanima i neizbježna je, ali turski slušatelj čuje oba smisla odjednom. To nije neuspjeh prijevoda. To je jezik, a propovjednik koji zna da dolazi može o tome reći rečenicu.
Riječi koje se nikad ne smiju pogađati, imena vaših ljudi, ime vaše zajednice, vaš vlastiti rječnik, idu u odjeljak Ključne riječi. Prolaze netaknute u svaki jezik u dvorani.
Engleski ima četiristo godina star prijevod kojeg se svi napola sjećaju. Turski nema, a promjena abecede je razlog.
Starija turska Biblija, poznata kao Kitab-ı Mukaddes, pripada svijetu prije reforme, a moderni turski prijevodi stoje s njezine druge strane. Koju god zajednica čita, na jeziku je koji bi čovjek s ulice prepoznao. Nema arhaičnog registra starih oblika za kojim bi se posegnulo.
To je dar prevođenju uživo. Registar koji Biblija postavlja na turskom blizak je registru običnog pažljivog govora, pa rečenica koja zvuči prirodno zvuči i biblijski. U nekoliko drugih jezika to dvoje snažno vuče jedno protiv drugoga.
Zajednice se razlikuju u tome iz kojeg prijevoda čitaju, a rječnik se među njima malo razlikuje. Ako vaša crkva ima ustaljenu sklonost, stavite njezine prepoznatljive pojmove u Ključne riječi i svaki će jezik u dvorani slijediti vaš umjesto općeg.
Pastoralni dio. Vrijedan pet minuta razmišljanja prije prve nedjelje.
Kršćani koji govore turski mala su manjina, a dobar ih je broj došao k vjeri kao odrasli. Za neke, vidljivo prepoznavanje kao dijela crkve ima posljedice kod kuće, na poslu ili s obitelji koja je još u drugoj zemlji. Diskrecija ovdje nije paranoja. To je obična briga.
I ne pretpostavljajte turski iz putovnice. Netko tko je došao iz Turske može se najviše osjećati kod kuće u kurdskom, arapskom, armenskom ili sirijskom, a turski mu može biti javni jezik, a ne obiteljski. Pitajte na kojem bi jeziku radije slušali, i odgovor uzmite kakav jest.
Sva tri smjera, a ekran slušatelja objavljen je i na turskom.
Da. Propovjednik koji govori turski može voditi, a cijela dvorana prati na svojim jezicima, bez tumača koji stoji uz njega.
Da, na telefonu ili na velikom ekranu. Turski dijakritički znakovi prikazuju se ispravno, uključujući i s točkom i bez točke, što nije nešto što svaki sustav titlova pogađa.
Da, u jednoj slušalici, tako da vaš gost drugo uho zadrži na dvorani. Više od jednog glasa za odabir.
U neuređenom ispisu na ovoj stranici koristio je Tanrı, što je uobičajen protestantski turski izbor. Ako se vaša zajednica ustalila na određenim pojmovima, dodajte ih u odjeljak Ključne riječi i koriste se svaki put umjesto da budu ostavljeni prosudbi.
Pitajte ih na kojem jeziku žele slušati, zatim pokrenite taj uz turski. Svaki bon nosi nekoliko jezika istodobno, pa nikad ne morate nekoga tjerati da odabere jezik koji je samo najbliži.
Turske su riječi duge, pa traci titlova dajte više visine nego što biste dali engleskom i pustite je da se prelama. MulingDisplay obavlja prelamanje; vi je samo ne smijete stisnuti u tanku traku na dnu.
Ne, osim ako ste za tu dvoranu namjerno uključili snimanje. Za zajednicu u kojoj je diskrecija važna ovo vrijedi znati točno, pa na stranici o sigurnosti točno stoji što se pohranjuje i koliko dugo.
Nekoliko od ovih može raditi u isto vrijeme na istom bogoslužju, u okviru vašeg bona.
Ili otvorite cijeli popis svih 200+ i provjerite tri stupca za jezike koje vaša dvorana treba.
Ništa za instalirati, bez kartice, i bez opreme osim telefona koji su već u dvorani.