Srpski se piše ćirilicom i latinicom, i oba su pisma obična. Govornik srpskoga čita ulične natpise na jednom, a novine na drugom ne razmišljajući o tome. Dva se pisma preslikavaju jedno na drugo slovo za slovo, pa se prebacivanjem ništa ne dobiva ni gubi. Što znači da srpski čitatelj koji gleda titl na zaslonu itekako može imati preferenciju, i vrijedi znati što zapravo šaljemo.
Ovo je dio u kojem mnogi alati tiho ne kažu ništa, pa evo otvoreno.
Srpska ćirilica i srpska latinica dva su načina pisanja jednoga jezika. Svako slovo u jednom ima točno jedan parnjak u drugom, pa se tekst među njima pretvara mehanički i potpuno. Ne postoji riječ koja se može napisati samo jednim od njih.
Preferencija varira od osobe do osobe, po generaciji i po kontekstu, i nije nešto što bi crkva trebala pokušavati iščitati iz bilo koga. Neki čitatelji izrazito preferiraju ćirilicu, a neki jedva primjećuju koje im je pismo pred očima.
Ono što MulingStream danas šalje jest ćirilica. Tako je srpski postavljen na našoj strani, i to se pojavljuje na telefonu, na zidnom zaslonu i u pisanom zapisu poslije.
Ako bi gost očito radije čitao latinicu, praktični odgovor danas jest da su Hrvatski i Bosanski na istom popisu, pišu se latinicom i dovoljno su bliski da ih srpski čitatelj prati bez teškoća. To je zaobilazno rješenje i tako ćemo ga i zvati.
Ako je srpski na latinici važan vašoj zajednici, recite nam. Kad čujemo da stvarna crkva čeka na nešto, tako se popis mijenja.
Tri zasebna pitanja, sva tri da.
Govoreno s pozornice. Govornik srpskoga može propovijedati ili dati svjedočanstvo, a dvorana prati na svojim jezicima. Jedan od jezika koji mogu biti izvor.
Čitano kao titlovi. Ćirilicom, na telefonu ili na zidu putem MulingDisplay. Jedan od 200+ jezika koji se mogu čitati.
Slušano kao glas. Jedan od jezika koji se mogu slušati umjesto čitati, a glas čini da pitanje pisma potpuno nestane.
Srpski stoji na popisu kao sr, vlastitim imenom Српски. Pogledajte svih 200+ jezika.
Srpski je pravopis poznato pravilan, i to nije slučajnost. To je rezultat namjerne reforme koju je proveo Vuk Karadžić, čije je načelo bilo da se riječ piše kako se govori i čita kako je napisana.
Pismo koje je ustalio daje jedno slovo svakom glasu i jedan glas svakom slovu. Nema nijemih slova za učenje ni kombinacija koje se ponašaju nepredvidljivo. Srpsko dijete uči čitati izuzetno brzo, a odrasla osoba može sa sigurnošću izgovoriti riječ koju nikad prije nije vidjela.
Oko reforme se u to doba borilo, kao što se oko reformi i bori, jer je pisani jezik udaljila od starijeg crkvenog oblika i približila ga tome kako su ljudi zaista govorili. Ono što je proizvela jest pisani jezik koji su obični ljudi mogli posjedovati, a to je isti argument koji stoji iza svakoga prijevoda Biblije na narodni jezik u Europi.
Šest danskih redaka propušteno je u sve jezike odjednom, onako kako radi prava dvorana, s uključenom crkvenom postavkom. Otada ništa nije uređivano. Tri srpska su ispod, na ćirilici na kojoj su stigli.
Danski Og Ånden faldt over dem alle sammen, og de begyndte at tale på andre sprog.
И Дух Свети је сишао на све њих и они су почели да говоре другим језицима.
Riječ za riječ završava na: duh kao prikaza, ili boca žestokog pića. Danska riječ nosi oba ta značenja i ono koje odlomak treba, a stroj opće namjene bira ono koje je najčešće u običnom tekstu. Ovaj je znao da je u drugom poglavlju Djela apostolskih i imenovao Duha Svetoga umjesto da pošalje generičkog duha. Primijetite i kako nastavlja nakon počeli: s kratkom veznom riječi i punim glagolom, što je srpska navika ondje gdje bi zapadni standardi upotrijebili goli infinitiv.
Danski Af nåde er I frelst ved tro, og det skyldes ikke jer selv, det er Guds gave.
Јер сте благодаћу спасени кроз веру, и то није од вас самих, то је дар Божији.
Riječ za riječ završava na: milosrđe i spašeni, par opće namjene. Umjesto toga stigla je starija riječ za milost koju je srpski naslijedio preko crkve, a ne svakodnevna riječ za dobrotu, i taj jedan izbor razlika je između stiha koji srpski vjernik prepoznaje i rečenice koju mora dekodirati.
Danski Omskærelsen er ikke den ydre på kroppen, men hjertets omskærelse ved Ånden.
Обрезање није оно спољашње на телу, него обрезање срца Духом.
Riječ za riječ završava na: kirurški zahvat klinički opisan, što izravnava sliku koju Pavao povlači. Stigao je izraz koji koristi Biblija, ponovljen u obje polovice tako da kontrast stoji, a posljednje dvije riječi kažu Duhom služeći se samo nastavkom, bez ikakva prijedloga.
Proizvedeno bez pripreme, bez pojmovnika. Dajte mu unaprijed svoj nacrt uz Context Enhancer i bogoslužje počinje tako da već zna vašu temu i vaša imena.
Dvije stvari variraju unutar samog srpskoga, i obje su vidljive u izlazu iznad.
Gdje hrvatski i bosanski pišu duži samoglasnički slijed u riječima poput tijelo i vjera, istočni srpski standard piše kratki. Oba pravopisa postoje unutar samog srpskoga ovisno o regiji. Ovdje stiže kratki oblik, koji možete vidjeti u redcima iznad.
Nakon glagola poput početi ili htjeti, srpski obično dodaje malu veznu riječ i puni glagol umjesto golog infinitiva. Razumije se svugdje i jedan je od najbržih pokazatelja na kojem je standardu tekst napisan.
Srpski nosi rječnik naslijeđen kroz stoljeća crkvene uporabe, a nekoliko njegovih najvažnijih vjerskih riječi dolazi odande, a ne iz svakodnevnog govora. Milost je najjasniji primjer. Prijevod koji propusti taj sloj razumljiv je i ne zvuči kao crkva.
Vuk Karadžić preveo je Novi zavjet na svakodnevni srpski koji je cijeli život zapisivao, a Đuro Daničić preveo je Stari zavjet. Zajedno su proizveli Bibliju koja je Sveto pismo stavila u jezik kojim su ljudi zaista govorili.
Zato pitanje registra na ovoj stranici nije sitničavo. Srpski ima stariji crkveni rječnik i jednostavniji svakodnevni koji sjede jedan uz drugi u istim rečenicama, a Sveto pismo namjerno koristi oba. Pogoditi milost i pogoditi obične riječi dva su različita posla, a prijevod mora obaviti oba istodobno.
Izlaz gore pokazuje kako to izgleda kad radi: naslijeđena riječ za milost i običan govoreni srpski oko nje.
Ako vaša zajednica koristi određene izraze za imena ili pojmove, unesite ih u odjeljak Ključne riječi i koriste se točno tako, na svakom bogoslužju.
Nema nijemih slova ni nepredvidljivih kombinacija. Ako znate imenovati slova, možete na prvi pogled ispravno izgovoriti bilo koju srpsku riječ, uključujući onu koju nikad niste sreli.
Budući da pravopis slijedi glas, ime izvan srpskoga obično se piše onako kako se izgovara, a ne onako kako ga piše njegov vlastiti jezik. Tako se ime vašeg gostujućeg govornika može pojaviti na srpskom titlu u pravopisu koji ne bi prepoznao. Unesite ga u Ključne riječi ako vam je to važno.
Srpski čitatelji stalno prelaze između dva pisma i ne misle o tome. To je zaista neobično: vrlo malo jezika igdje potpuno je kod kuće u dva sustava pisanja istodobno.
Srpski, Hrvatski i Bosanski zasebni su standardi, bliski su, a kako ih nazvati tema je o kojoj ljudi imaju snažne osjećaje. Mi o tome ne zauzimamo stav, a ni softver.
Danas ne kao zasebnu stavku. Srpski stiže ćirilicom. Ako bi gost radije čitao latinicu, Hrvatski i Bosanski su na istom popisu i srpski ih čitatelj lako prati. To je zaobilazno rješenje, a ne rješenje, i ako je važno vašoj crkvi, recite to.
Nimalo. Glas u slušalici nema pismo. Ako je pitanje pisma živo za nekoga u vašoj zajednici, najjednostavniji je odgovor dati mu slušalicu.
Da. To je običan tekst u običnom fontu, slijeva nadesno, i ne treba ništa posebno od vašeg zaslona. Ako je vaš zidni zaslon postavljen na veličinu pri kojoj se slova odrezuju, to vrijedi popraviti za svaki jezik koji vodite.
Dodajte ga. Vaš bi gost razumio hrvatski, a to nije isto kao da je njegov. Jedan dodir, u okviru vašeg bona, i uklanja jedini nezgodan trenutak u procesu.
Da. Srpski može biti jezik koji dolazi s pozornice kao i onaj na kojem zajednica sluša, pa ga ostatak dvorane prima na svojim jezicima u istom trenutku.
Ništa za instalirati, bez kartice, a vašem gostu ne treba ništa osim telefona koji već ima u džepu i jedne slušalice.